preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Slike Stobreča

 

Školske novine

KAVAL*

List OŠ Stobreč, prvi put objavljen u svibnju 2006. g.


 

 

 

  

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Dragi Kavalci!!!

 

Želimo vam dobrodošlicu u novu školsku godinu, a pogotovo želimo dobrodošlicu našim malenim prvašima koji će po prvi put sjesti u školske klupe i zavoljeti školu kao drugi dom.

          I ove godine nastavljamo marljivo raditi na novom broju školskog lista Kaval, a svi oni koji nam u tome žele pomoći mogu nam se pridružiti. Kada i gdje će se održavati sastanci uredništva školskog lista, bit će te obaviješteni na vrijeme. Planovi su nam veliki, ali o tome nećemo mnogo pričati. Kao što možete primijetiti, Zidni Kaval u atriju naše škole je već počeo s radom. Svaki tjedan nastojat ćemo vas informirati o događajima u školi, a za vas pripremamo mnogo zanimljivog i šaljivog sadržaja.

       Kako bismo znali da vam se naši tekstovi sviđaju sve kritike, pohvale te prijedloge još uvijek možete slati na našu e-mail adresu zidni.kaval@gmail.com

Uredništvo školsko lista Kaval vam želi

SRETAN POČETAK ŠKOLSKE GODINE. 

Kolovoz, 2011.


* Kaval je stina, u starom dijelu Stobreča, s koje ljeti skačemo u more. Ima nekoliko razina (visina) – prva, druga, treća i četvrta. Kaval je naša poznata plaža, a dobila je svoje ime baš po ovoj stini.


 

 




e-KAVAL

Tijekom godine na ovim stranicama ćemo objavljivati učeničke literarne i novinarske radove.

Dakle, osim Zidnog kavala u atriju naše škole,

"pravog" Kavala u tiskanom obliku,

te VIDEO Kavala,

ovdje je i Kaval u elektronskom obliku, ili e-Kaval!

Uživajte u kreativnosti naših učenika!

MASKENBAL

Dragi učenici i roditelji,

uživajte u maskenbalskim šalama, dijalozima i tekstovima

koje su za vas pripremili učenici petih razreda s nastavnikom Rokom Miletićem!

Otvorite privitke i zakoračite u šareni svijet maski...

I u mom gradu Vukovar svijetli

Dragi Kavalci!

 

            Ovih dana se sjećamo našeg grada heroja, grada Vukovara. Bio je on, ali i ostao snažan, pun hrabrosti da se uzdigne iz ruševina kuća, iz pepela i da krene dalje. Ljubav i zahvalnost prema Vukovaru ostaje vječna, u našim srcima on će zauvijek biti heroj.

Naši učenici su svoju ljubav s velikim zadovoljstvom izlili na papir napisavši prelijepe stihove i rečenice posvećene Vukovaru i svim onim hrabrim ljudima koji su u najtežim trenucima hrabro stali na branik domovine.

                  

                       Uredništvo školskog lista Kaval

 

 

Ovo je priča o Vukovaru, gradu heroja

Zamislite sliku jednog para cipela na razrušenoj ulici, ali vlasnika tih cipela nema.

Napisala: Ivana Vidović, VIII.b

             Vukovar 1991. godine: rijetki su bili primjeri ratovanja u povijesti da je tako malo branitelja u neprijateljskom okruženju puna tri mjeseca odolijevao danonoćnim napadima i granatiranjima. U tom je gradu na obali Dunava otupljena udarna moć JNA i srpskih postrojbi.

           Zamislite grad u kojem nema ni jedne čitave kuće, grad u kojem iz minute u minutu doleti jedna granata i ubije čovjeka, grad bez porodice, grad s krvavim slikama. Samo zamislite sliku jednog para cipela na razrušenoj ulici, ali vlasnika tih cipela nema. U gradu Vukovaru je bilo 1800 branitelja koji su nam spasili život i danas ih pamtimo kao heroje Republike Hrvatske. Vukovarska bolnica koja ni jednog trenutka  u ovome ratu nije bila pošteđena razaranja, uvijek je bila na meti. Doktori, medicinske sestre danonoćno su bdjeli nad pacijentima i ranjenicima. Cijeli grad Vukovar je čekao pomoć sa svih strana. S tom  nadom mnogi su umrli, a neki još žive. Puno se ljudi pitalo, a i danas se pita, je li Vukovar koji se nalazi između dvije rijeke morao plivati baš u krvi i je li morao gorjeti u vatri? Puno je ljudi branilo svoju zemlju, sinovi branitelja su uvijek htjeli biti kao njihovi očevi, igrali su se rata, ali oni koji su znali da im je otac na drugom svijetu, povlačili su se u svoje kuće i slušali neprijatelje koji su bili sve  agresivniji.

          Da nije bilo te borbe i da nije bilo volje, truda, rada nas vjerojatno ne bi bilo, ne bi bilo ni slobodne Hrvatske. Zato se zahvaljujem svakom branitelju i čovjeku koji se borio za svoju slobodu i za svoju domovinu.

 

MOJE SVJETLO ZA VUKOVAR!

                   HTJELI SU DA JE NEMA!

               Kada je Vukovar pao, kada su uništili i sravnili  naš prelijepi grad, kada je sve za što smo živjeli do tada izgubilo smisao, kada su se životi gasili kao svijeće na vjetru, naš grad, naš Vukovar osjetio je svu onu hladnokrvnost i okrutnost rata.

  NAPISALA: LUCIJA BIUK VIII.B           

      Kada mi netko spomene  Vukovar odmah se sjetim nemilosrdnog rata koji je prije dvadeset godina pogodio moju domovinu Hrvatsku. Rat je mnogima odnio slobodu, najveće bogatstvo koje su imali, djeci je uzeo ono najljepše –djetinjstvo i obitelj. Kada je Vukovar pao, kada su uništili i sravnili  naš prelijepi grad, kada je sve za što smo živjeli do tada izgubilo smisao, kada su se životi gasili kao svijeće na vjetru, naš grad, naš Vukovar osjetio je svu onu hladnokrvnost i okrutnost rata. Rat je bič koji puca na svim krajevima. Svi oni četnici kojima čak ni ljudski život nije predstavljao ama baš ništa osim jedne tek  tako završene priče, svi oni čije je srce bilo pustinja, nisu vrijedni spomena. Zahvaljujući svim ugašenim životima i svima onima koji su stradali od ljudske ruke mi danas imamo dom i domovinu. Imamo domovinu iako su željeli da je nema, za nju se zaista nije bilo lako izboriti ali zahvaljujući Bogu i ljudskoj snazi uspjeli smo, uspjeli smo poraziti neprijatelja! Sada živimo, iako teško, ali živimo i udišemo slobodni, hrvatski zrak, naš zrak, zrak koji nije zagađen mržnjom, ljubomorom i prijezirom. Iako je naša domovina nakon dvadeset ljeta opet zapala u krizu nemojte dignuti ruke od nje, nemojte otići iz grada odakle potječu svi vaši korijeni u potrazi za boljim životom, nemojte dopustiti da  vam netko drugi ukrade život, prošlost i uspomene, nemojte dopustiti da i ona klupa u parku u kojoj su još i dan danas urezana vaša imena bude zaboravljena, nemojte! Sjetite se kako je onda bilo, zaronite u dubinu svoje duše i pronađite još ono malo snage što je ostalo u vama, sjetite se svih filmova koje ste pogledali o Gradu heroja, sjetite se koliko vam je tada bilo teško i zapitajte se kako li je tek bilo njima, sjetite se da to činite za vašu djecu i za našu Hrvatsku.           

 

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja…

Antonio Miličević, 8. b

Na grobu vojnika treperi svijeća

i mali stručak svježeg cvijeća.

 

Fotografija već blijeda,

gledam i hvata me sjeta…

 

Na kamenoj ploči stoji već dugo

natpis koji ne govori mnogo:

 

„ Za ljubljenu domovinu pao,

svoj život za Nju je dao!“

 

Svi snovi njegovi u trenu su stali,

što su nam sve ti ljudi dali…

 

Slobodu milu i slatku imamo sada,

zahvaljujući junacima koji dadoše život tada.

 

Ponosni smo i hvala,

puno hvala svima Vama.

 

                              Pročitajte i ostale priloge naših  učenika o Vukovaru....u privitku

 

Dani kruha

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje

SVEČANOST KRUHA

Tom prigodom se u odgojno-obrazovnim ustanovama održavaju svečane priredbe. Djeca donose kruh i ostale proizvode od brašna te plodove zemlje.

Napisala: Karla Jelić, VI. a

U listopadu se svake godine priređuju svečanosti dana kruha. Ta se svečanost održava u osnovnim i srednjim školama i u vrtićima kako bi se zahvalilo na plodovima zemlje. Tada zahvaljujemo Bogu za kruh i za sve darove koje nam je podario. Tom prigodom se u odgojno-obrazovnim ustanovama održavaju svečane priredbe. Djeca u škole i vrtiće donose kruh i ostale proizvode od brašna te razne plodove zemlje (bundeve, kukuruz, pšenicu,…). Svećenik blagoslivlja kruh i plodove koje učenici i nastavnici blaguju. Bog je podario kruh da ga dijelimo sa drugima, a pogotovo sa siromašnima.

Kruh i povijest kruha

Prvi kruh je nastao oko 1500. g. pr. Kr. Ispekli su ga stari Egipćani. Radili su ga od pšenice i ječma te je bio beskvasan. Slike na grobovima starih Egipćana upućuju da se kruh pekao pod pepelom u peći.

Grci su kruh smatrali jednom od najhranjivije hrane. Oni su iz žitarica dobivali 70% energije.

Kruh je tako došao i do Rimljana kojima je također bio jedna od najvažnijih namirnica u prehrani. Pekli su ga s raznim začinskim biljem te su radili kruščiće od sira i maslina. Zanimljivo je to što bi rimski vojnici na dan pojeli 1 kilogram kruha.

Utaman i pri pečenju se ne bi puno dignuo. Smatrali su da se kruh mora jesti po takozvanoj društvenoj ljestvici. Zato su bogataši jeli bijeli, a zarobljenici crni kruh.

Kruh je proizvod koji se i dan danas priprema. Jede se uz svako jelo, a priprema se na razne načine. Radi se miješanjem brašna, vode, mlijeka, sirutka, soli ili šećera, masnoće, jaja te sa sredstvima za dizanje tijesta (kvasac, prašak za pecivo,…). Postoje razne vrste kruha: bijeli, polubijeli, crni, raženi, kukuruzni i još mnogi drugi.

Hostija

U crkvi su se počele izrađivati hostije. Bile su pripravljene od  najljepšeg bijelog pšeničnog brašna. Kruh je često spominjan u Bibliji jer je tamo zauzeo važno mjesto. To se može dokazati na primjeru Posljednje večere kada je Isus blagovao beskvasni kruh s ostalim jelima te vinom. Kruh se često spominje i u molitvama, npr. U molitvi Oče naš („Kruh naš svagdanji daj nam danas…“).

 

 

ZANIMLJIVOSTI

 

yes Primorski krajevi Hrvatske su poznati po tome što dosta koriste kruh te su tako dospjeli i na svjetski vrh. Tako u hrvatskim restoranima na Jadranu kruh ne naplaćuju već se narezan stavlja u košarice za kruh. Poslužuje se na stol kao prilog uz jelo.

yes Mještani Šolte, Molata i Velikog Iža su pripremali kruh od žirove česmine, dok su Norvežani i Šveđani pekli kruh od žirovog brašna. Siromašni su Makedonci do Prvog svjetskog rata pripremali kruh od žira (tzv. želadov hleb), a u Italiji su upotrebljavali žirove česmine. U Ukrajini se brašno žitarica miješalo brašnom od žira.

 

 


Fotografije sa svečanosti Dana kruha u našoj školi pogledajte u foto-galeriji

http://www.os-stobrec.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=8

 

Početak škole

 Prvi dan škole, prvašići, mame, tate i pokoja baka...

 

Prvi dan škole

Počelo je, počelo…

Učiteljice su marljivo i vrijedno radile sa svojim učenicima te tako prvašićima

skinuli zabrinutost s njihovih lica i uljepšali im dan koji su dugo čekali.

Napisala: Magdalena Matić

Počela je nova školska godina. Svi su se učenici vratili u školske klupe,

a neki su se tek počeli upoznavati s riječju škola. Ulaskom u školu mogli ste

primijetiti kako je Zidni Kaval počeo s radom te je sve znatiželjne učenike

privukao da pročitaju sve što se na njemu nalazi.

Učenici 5.a dali su svoj doprinos priredbi za prvašiće, iako se čini da samo spavaju...

Koristim priliku da pohvalim učenike koji su mirno i dostojanstveno saslušali

himnu naše domovine i blagoslov kojeg je održao naš župnik Don Josip Lončar.

Na samom kraju ravnateljica Marina Baćak je pozdravila sve učenike i

djelatnike škole te im zaželjela sretan početak nove školske godine. Završetkom

govora svi učenici su se uputili prema učionicama sa svojim razrednicima i

učiteljicama.

Održavši tri školska sata uslijedila je predstava na kojoj su nastupali

učenici predvođeni svojim učiteljicama. Ovim putem bismo se htjeli zahvaliti

učiteljicama: Meri Zovko, Mariji Bezić, Sandi Bašić, Danici Grančić, Slavenki

Ugrin, Jerki Jakus, Ivani Bačić i Dijani Gabrić, koje su marljivo i vrijedno

radile sa svojim učenicima te tako prvašićima skinuli zabrinutost sa njihovih lica

i uljepšali im dan koji su dugo čekali.

Brze poveznice


Školski vrt


Vremenska prognoza

Tražilica



Oglasna ploča

Kalendar
« Rujan 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji



Anketa
Koji ples volim?









Korisni linkovi

Forum
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka

Brojač posjeta
Ispis statistike od 29. 8. 2011.

Ukupno: 570839
Danas: 30




preskoči na navigaciju