VJESNICI PROLJEĆA

Što se mene tiče, ja ipak mislim da su prvi i pravi vjesnici proljeća penzioneri na klupicama u parku.

Napisala: Klara Šunjić, 6.a

      Jeste li se ikada zapitali kako znamo da dolazi proljeće, osim naravno po datumu, cvjetićima i suncu, pa čak i kiši? 

Znate, vjesnici proljeća nisu samo visibabe, jaglaci i drugi cvjetovi. Vjesnici proljeća ponekad se kriju i u nama. 

Kako se bliži proljeće mi ljudi postajemo vedriji i baš poput cvijeća što otvara svoje latice, mi otvaramo srca. Uživamo u osvježavajućem mirisu cvijeća kojeg nosi  lagani povjetarac. Češće se družimo s prijateljima na svježem zraku. 

Jeste li se ikada zatekli kako spokojno obasjani prvim toplim zrakama sunca osluškujete ptičji pjev? 

E,  to je znak bliženja proljeća!

       Proljeće nikada ne dolazi iznenada  kao tropska kiša, ono će uvijek doći polako, na prstima, da ne probudi medu što mirno spava svoj zimski san.

Na kraju ipak ga probudi, ali nježno i polako kako stari Brundo ne bi bio mrzovoljan nakon duga sna. Istina, mi ovdje u Stobreču ne viđamo baš medvjede kako tumaraju tek probuđeni u potrazi za hranom, ali što je slika buđenja proljeća bez slike buđenja medvjeda?

      Zato pazite, obratite pažnju, proljeće dolazi na vršcima prstiju, a onda nas snažno obuzme noseći nam sreću, zadovoljstvo, pruža nam ruke prijateljstva.

A što se mene tiče, ja ipak mislim da su prvi i pravi vjesnici proljeća penzioneri na klupicama u parku.                                              

                                                                                                                                          Svjetski dan šuma i Svjetski dan voda

PRVI DAN PROLJEĆA

Prirodu treba čuvati jer smo mi ljudi dio prirode, a sve što napravimo za prirodu, vratit će nam se.

Napisala: Paulina Grčić, 5.a

Ožujak je mjesec zaštite i očuvanja okoliša.

Ako se pitate zašto, ukratko ću vam objasniti. 

U ožujku svake godine obilježavaju se Svjetski dan šuma i Svjetski dan voda. 

Za one koji ne znaju Dan zaštite šuma je 21.ožujka i to baš na prvi dan proljeća, a vodama je posvećen već slijedeći dan.  Svi znamo kako tada sve postaje ljepše.

Sunce sije, cvate cvijeće,  tj. priroda se budi iz dugog zimskog sna. Vraćaju se ptice i oni dosadni kukci koji nam samo smetaju, ali sve je to opet divno. 

Vratimo se sada na vode i šuma jer lako bi me mogla obuzeti romantika proljeća. Kao što već  svi znate šume i vode za nas su jako važni. Bez vode nema života, mi ljudi možemo više izdržati bez hrane nego bez vode.

Većina vode na zemlji  je zagađena i ne može se piti ni koristiti. Srećom u našoj zemlji voda nije zagađena, već  je jako čista i zdrava za piće.

Svi oni koji idu u školu znaju da stabla stvaraju kisik bez kojega ne bi bilo života, a mi ljudi kao da smo zaboravili na tu činjenicu pa bez razmišljanja uništavamo šume. 

Ako već posiječemo stablo,  onda bismo  trebali na istome mjestu ili negdje drugdje posaditi novo drvo. 

     Prirodu treba čuvati jer smo mi ljudi dio prirode. Moramo je čuvati svaki dan, a ne samo značajno obilježavati njene dane, to nam mora ući u naviku. 

Za sve što napravimo za prirodu,  vjerujte mi, vratit će nam se, dobro ili loše. 

Sve ovisi o našim postupcima i brizi o njoj.

Zato čuvajmo prirodu i ona će čuvati nas!

P.S. Prvi dan proljeća ujedno je i Svjetski dan pjesništva pa iskoristite priliku i napišite neku pjesmu proljeću, šumi ili vodi.